blues, garage rock
Gatuzo je energični zagrebški rock duo, ki ga sestavljata Damir Trkulja na kitari in vokalu in Goran Martinjak na bobnih. Čeprav bend v drugačni postavi začne delovati že leta 1999, pa je v tej minimalistični postavi na sceni prisoten od leta 2003. Nastopi dvojca Gatuzo so dinamični, čvrsti in napeti. Neobičajni glasbeni stil in način igranja, ki ga predstavljata publiki, sama rada označita kot eksplozivni rock. Krasita ga surovost, originalnost in podzavestna odvisnost od bluesa. Prvi javni nastop imata Šiljo in Džekica konec leta 2004 v zagrebškem KSET-u. Konec leta 2005 posnameta, 2006 pa objavita svoj prvi resni studijski material pod okriljem diskografske agencije Spona iz Zagreba. Gre za “maxi” CD singl “Temelji”, ki ima med rock sladokusci danes že zbirateljsko vrednost. Sledijo številni koncerti po zagrebških in hrvaških klubih. Ti dogodki aprila 2007 pripeljejo do podpisa ekskluzivne pogodbe z založniško hišo Dancing Bear, junija pa do izdaje singla “Prljave ruke” v “double bill” paketu z zagrebškim rock bendom Gretta. Istega leta v novembru za založniško hišo Dancing Bear izdajo album prvenec, imenovan “Noge / Ruke / Glave”, kar jima zagotovi preboj na domačo rock sceno. V Velenju sta letos že nastopila in pričela koncerte Dnevov Mladih in Kulture, 2. maja na festivalu Sound Arson, kjer sta navdušila polno dvorano Mladinskega centra.
Zasedba: Goran Martinjak – bobni, Damir Trkulja – kitara, vokal.
da jih je zares nujno preveriti “u živo” si preberite v spodnjih recenzijah njihovih plošč in nastopov:
terapija.net (Horvi) 15.02.2007.
Gatuzo, ovaj čudesno melodičan rock duet (Damir “Šiljo” – gitara i Goran – bubnjevi) imao je nešto dulji set gdje su odsvirali energične, new-wave rockerski premazane “Udarac za kraj”, “Step”, “Sreća do potoka” (o osobi kojoj je srušena kuća na moru pa utjehu traži u kućici pored potoka), “Izgubljeni” (u stilu “Planet of sound” Pixies), “Daješ mi”, “Prljave ruke”, te posljednje i najnovije “Svjedok paklenog ubojstva”. Sve ove skladbe pršte energijom i gitarističkim riffovima Šilje koji neodoljivo stasom i kretnjama podsjeća na legendarnog Pete Townshenda, te se u njegovoj svirci niti u jednom trenutku ne osjeća manjak još pokojeg instrumenta. Njegova gitara čudesno dobro zvuči i momak je kadra sam odsvirati sve što čitav rock band sa žicama umije. Ima vrlo dobar aranžmanski i konceptualni način svirke tako da sam svira i basove i riffove i solo dionice odjednom, a uz to i vrlo glasno i energično pjeva! Sam je rekao u pauzi izmeč‘u dvije skladbe da su oni sastav koji se potpuno zanese u svirku koja im odnese strahovito mnogo snage, pa da ne mora ići u teretanu treba odsvirati barem jednu laganiju kompoziciju kako bi vratio snagu i koncentraciju. Takva skladba bila je “Tvoja ruka” u vrlo laganom tempu koji se kasnije pretvara u pravu mini rock-simfoniju s frenetičnim završetkom. Sve skladbe su im sjajne
terapija.net (Horvi) 13.01.2007.
…Prvi band koji je izašao pred krcati auditorij Purgeraja (ne zaboravimo da je bio utorak) bio je nevjerojatan duet Gatuzo sastavljen samo od gitarista i vokala Damira, te bubnjara Gorana. Njihov nastup, kao i nastupi preostala dva sastava trajali su nešto više od pola sata, a Gatuzo se pokazao kao pravomoćni nasljednik The White Strips s povišenom dozom punka, rocka, new wavea, indie rocka, te povremenih improvizacijskih detalja koji dotiču Boss Hog, The Doors, Jimi Hendrixa, Jon Spencer Blues Explosion, Pixies… U melodioznom pogledu ima tu velikih natruha prvog Električnog orgazma, plesnih Sonic Youth, te minimalizma Velvet Underground. Tekstovi su im na hrvatskom jeziku (isto kao i sastavima Gretta i Dosh Lee), te su im dosta aspektirani na individualne preokupacije što je potpuno u redu. Aranžerski imaju vrlo slobodne forme kompozicija koje im daju nesputani prostor da u glazbi naprave što požele, tako da je ovaj nastup u pravom smislu bio zvuk za odličan independent-rock užitak…
blogAriat-glazba 10.01.2007.
…Srećom, bend zbog kojeg sam i došao, Gatuzo, svirao je prvi, što je baš bilo kul, jer sam u rijetkom naletu sposobnosti predvič‘anja budućnosti pomislio kako bi baš bilo debilno slušati sat vremena loše muzike, da bih čuo bend za koji tada još uvijek nisam bio znao je li dobar ili ne. E pa, Gatuzo su zaista bili toliko dobri da bih i slučaju obrnutog redoslijeda kući otišao zadovoljan. Pratite li imalo zagrebačku koncertnu demo scenu, njihovo vam – meni prilično zvučno – ime nije moglo ostati nepoznanica, jer su valjda sve kafiće i manje klubove prošli po bar dva puta, pa ste, kao i ja, barem čuli kako ih doista treba provjeriti. Jedinu ozbiljnu zamjerku ispucat ću odmah na početku, a ona se tiče imidža gitarista i pjevača, koji je bio slika i prilika onoga rokera, imena mu se ne sjećam, iz filma ‘A3’, trećeg dijela ‘Mi nismo anč‘eli’. Sve ostalo zaslužuje velike pohvale. Gatuzo su za naše prilike neuobičajen gitara-bubnjevi dvojac, koji je zbog takve postave lako usporediti s The White Stripes, ali koji je po zvuku puno bliži Two Gallants, iako ipak ne toliko dobar. Njihov je punk-blues sastavljen od pomaknutih, frikovskih izvedenica svih žanrova koji se izmeč‘u punka i bluesa nalaze i na povijesnoj crti i u zamišljenom popisu stilskih opisa, a sviraju ga u pjesmama koje ne samo da imaju dobro zamišljene i izvedene glavu i rep, nego se i meč‘usobno razlikuju taman toliko da ne bude dosadno i predvidljivo, a da je jasno da su autori isti ljudi. Svirali su osam pjesama, pola kratkih i eksplozivnih, pola dužih, rastućeg intenziteta, od kojih je neke dobar dio lijepo popunjenoga kluba popratio i pjevanjem refrena, što je bilo lijepo čuti. Pohvala definitivno ide pjevanju na hrvatskom, iako tekstove i unatoč prilično dobrom razglasu nisam baš uspio razabrati – mislim da za tim ipak ne trebam žaliti. Gatuzo je stvarno dobar, uigran i pravilno definiran bend
www.earbugs.com 30.10.2006.
Bijaše to jedan običan dan. Fotoni južnjački nastrojenih vjetrova, kažu, mijenjali su ljudima raspoloženja. Taj lanac pozitivnih i negativnih osjećaja prekinuo je Gatuzo, u korist lijepih emocija. Radi se o bendu koji je vrlo energično uzdrmao Kset kao prostor i publiku kao konzumente. Bili su to hipiji koji vrlo dobro izgledaju u 21. stoljeću. Već je počeo koncert kad sam ušla i promijenila boju u licu. Zagušljivost i ljepljivost prostora ostala je ovaj put zaključana u umu, a jedino što je on spoznao bila je ugodna frekvencija dvojca, ponavljam, DVOJCA koji je odradio posao božanskog glazbeničkog uzdizanja publike bolje nego bend koji se primjerice bori sa četiri, pet ili čak šest instrumenata. Dobar rezultat se postiže kvalitetom a ne kvantitetom. U recept se umiješa i malo odmjerenosti, makne se kič te žice ili opne vodi intuicija nastala dugogodišnjim tzv. promišljanjem glazbe. Ali da opet ne budem optužena za “filozofikanstvo†ili pak pretjerano “umjetnikovanjeâ€, vratit ću se na bend o kojem je riječ. Njegova genijalnost proizlazi iz tečnosti glazbe, odreč‘ene vrste starog rocka koji su gitarist i bubnjar odlično interpretirali i smjestili u 21. stoljeće. Rock je dobio novo glazbeno lice, osvježenje i energičnost. S vremena na vrijeme se činilo da smo svi bačeni u vrijeme Novog vala, ali ne samo u muziku, već i u čitav tadašnji kontekst Juge, načina na koji je funkcionirala i buč‘enje mladih sa svojim kritičkim reakcijama na sustav. Sve se to moglo osjetiti jučer, ali velika razlika bila je i više nego jasna. Depresija koja se je mogla naći meč‘u bendovima 80ih, pogotovo nakon što je bilo jasno da se radi o napuhnutoj euforiji, pogotovo u našoj regiji, zamijenjena je dozom psihodeličnosti. Ovo doba nije opterećeno buntom, već ispražnjenošću duha, tako da Gatuzo u odnosu na takav današnji kontekst ipak pronalazi inspiraciju i posjeduje ideju. Nije ni čudno, obzirom da se radi o Goričkom dvojcu proizašlom iz kulturno umrtvljenog grada, tako da su zbog svega prethodno navedenog zaslužili epitet kulturnog vodstva glazbene revolucije u Velikoj Gorici. Ali i više od toga – svojstvenošću vlastitog glazbenog izričaja daleko su odmakli od većine mladih bendova i slobodno mogu reći da je jedan od najboljih na našim prostorima. Čak ću istaknuti da je u Ksetu vladala odreč‘ena euforija prouzrokovana načinom sviranja, vrstom glazbe i kvalitetnim igračima. Bezvremenske solaže i bubnjarski virtuozitet ispunili su klub. Puni zvuk, bio glasan ili tih, inspirirao je oduševljenu publiku. Kset, doduše, nije bio dupkom pun. Ali bio je ugodno popunjen ljudima koji su se ugodno osjećali. Ja sam u tim trenucima osjećala sreću sviju prisutnih, a i vlastitu zbog postojanja ovako dobrog benda. Usuč‘ujem se čak reći da je bila večer za koju nitko ne bi rekao da je trebao biti negdje drugdje.
Aleksandar Dragaš (Jutarnji list) 04.05.2006.
Nastupni CD-singl s četiri pjesme zagrebačkog gitara + bubanj dueta Gatuzo nije u prodaji, ali sve četiri pjesme možete besplatno downloadati s web stranica benda (www.gatuzo.com). Gatuzo trenutačno traži izdavača kako bi snimili i objavili prvi album, a uskoro će održati svirku u Aquariusu (4. svibnja) s grupom Mandrill. Iza njih je niz nastupa po zagrebačkim barovima i klubovima, a dobro su prošli i na top-listi portala VIP Music. Usto, zvuče svježe, drsko, neopterećeno glupim zagrebačkim pričama o krizi ili kraju rock’n’rolla i praše atipično postavljenu varijantu bluesa i alter-rocka u kojoj kao da su se pomiješali utjecaji Majki, Hendrixa, Zeppelina, Peppersa, Stripesa i grungea. Tekstovi ohrabrujuće, nisu slabo mjesto Gatuza, ali pjevač Šiljo trebao bi malo manje ići stopama Bareta, Gopca i Caneta. Još jedna dobra stvar – Gatuzo je mladi band koji dobro korespondira s friškim rock’n’roll trendovima, pa nije čudno da se rock publika, posebice ona mlač‘a, već počela interesirati za ovaj zagrebački duo. Demo-scena navodno buja. Čekamo prve plodove, a Gatuzo je svoje temelje postavio. Na potezu su diskografi.
Kaj: Festival
Kdaj: sob, 30.8.
ob 20.30
Kje: Sevnica